Kako dijete odviknuti od pelena?
Kao i kod prvih koraka i prvih riječi, djeca i u ovom slučaju slijede vlastiti vremenski plan. Kod većine djece između druge i četvrte godine, pelene neće više biti potrebne.
U početku se mogu samostalno kontrolirati preko dana a za nekoliko tjedana ili mjeseci, preko noći će obući samo pidžamu. Dijete najprije, počinje pokazivati na pelenu i njen sadržaj nazivati svojim dječjim jezikom. Nuždu više ne obavlja usput i ne primjetno, već mimikom i gestama otkriva da se "to" upravo dogodilo. Često se povlači u svoju sobu ili neki mirni kutak. Roditelje, braću i sestre slijedi na zahod i zanima se za ono što se tamo dogodilo. Međutim, prije nego što konačno odbace pelene, djeca moraju svladati određene važne korake u svom razvoju:
- imati osjećaj za vrijeme kako bi pravodobno stigli do «tute» ili zahoda,
- biti u stanju sigurno kontrolirati muskulaturu crijeva i mjehura,
- tek u trećoj godini života, živci dovoljno sazrijevaju da dijete može sigurno kontrolirati kružne - stezne mišiće;
Preranim i strogim odgojnim mjerama odvikavanja od pelena roditelji ne pomažu ni sebi ni djeci. Prisila ili ukori samo će bespotrebno zakomplicirati ovaj proces. Djetetu najbolje možete pomoći na sljedeći način:
• ne zaboravite da je "presvlačenje" bilo vrijeme kada ste se bavili svojim djetetom i da mu ovu pažnju sad morate nadoknaditi na neki drugi način,
• dijete obucite tako da može lako skinuti donji dio odjeće. Manja djeca najlakše se snalaze s odjećom bez zakopčavanja (na gumu),
• imajte strpljenja i budite opušteni, jer prije ili kasnije sva djeca prestaju koristiti pelene.
Zabavite se i pročitajte kojem "tipu" vaše dijete pripada kad je riječ o odvikavanju od pelena:
OKLIJEVALO
Mora? Ne mora? Oklijevalo se na zahodu prvo malo koncentrira, pri čemu mu se od naprezanja zacrveni cijela glava, a onda zaključi da zapravo i ne mora na zahod.
ZADIVLJENI PROMATRAČ
Njemu nije nikad dosta divljenja. Za vrijeme sjedenja i nakon uspješno obavljenog posla, promatrač se ne može nadiviti rezultatu svojih napora.
ANARHIST
On to radi gdje god stigne. U bratovu kutiju s kockicama, u pješčanik. Ne daje nikakvo upozorenje i ništa ne najavljuje, već jednostavno spušta odjeću (uglavnom) i obavlja posao.
KOMENTATOR
On stalno priča o tome. Bez obzira mora li on na zahod ili netko drugi »Mora kakiti !» najavljuje iz sveg glasa i pri tom nema nikakvog obzira prema osjećajima drugih.
PORICATELJ
Bi bio najsretniji kad uopće ne bi trebao na zahod. Kada napokon uspijete uhvatiti malog poricatelja, on će mahati rukama i nogama, da mu nikako nećete moći skinuti odjeću – i upiškiti se.
UŽIVATELJ
Kao što i samo ime govori, može uživati i šutjeti. Satima sjedi na «tuti» ili zahodskoj školjci, a crveni rub na guzi mu pri tom nimalo ne smeta. Pjeva, crta po pločicama, na miru jede svoje gumene bombone, bruji kao kamion, slaže figurice iz kinder-jaja...
UMIŠLJENKO
Svoju "tutu", bila puna ili prazna, cijeli dan nosi po stanu i značajnom gestom najavljuje svako pomicanje crijeva ,svaki i najmanji pritisak na mjehur. Najsretniji je kad ima publiku.
IGRAČ
Recimo samo toliko: svugdje se igra sa svačim. Njegovi roditelji nikada ne napuštaju kuću bez rezervnog paketa vlažnih maramica.
Šalu na stranu, ukoliko trebate pomoć oko odvikavanja od pelena kod djeteta, potražite savjet dječjeg psihologa jer „psihologica zna neke stvari koje ni mama ne zna"!