Samostalno dijete

djeca u igriZa svako pa i najmanje dijete nešto što samo napravi, zanimljivo je i važno iskustvo, koje će mu pomoći da odraste i postane neovisno o tuđoj pomoći. S poticanjem djeteta na samostalnost treba započeti što ranije!

Već u drugoj godini života većina djece puno toga želi samo isprobati, pa pokaže li i vaše dijete sličan interes, obavezno ga podržite u tome! Neka se samo oblači ili jede čak i ako će hrane više biti na odjeći i podu nego u njegovim ustima. Unatoč djetetovoj nespretnosti i sporosti budite strpljivi te mu kad pogriješi nemojte odmah priskočiti u pomoć, već mu dajte šansu da smogne snage i ponovo pokuša. Pritom ga hrabrite i hvalite za svaki pokušaj (neuspjeh će često rezultirati plačem!), a ne samo za uspjeh. Uzmite dovoljno vremena i naoružajte se strpljenjem (ne nervirajte se ni zbog prljavog poda ili razbijenog tanjura!), jer što više prilika i vremena dijete bude imalo u početku prije će naučiti samostalno jesti ili oblačiti se.

Sve je lakše kroz igru

Dijete kroz igru može hraniti, oblačiti, obuvati, i prati zube lutki ili medvjediću. Češlja ih i za njih postavlja stol. Osamostaljivanje u hranjenju olakšajte posebnim dječjim priborom, koji se ne lomi i s kojim se dijete ne može ozlijediti, a oblačenje odjećom i obućom koja se lako oblači i skida (čičak trake). I u drugim situacijama pustite dijete da što prije postane samostalno, pronađite ravnotežu između svoje brige i zaštite te djetetove težnje da proba nešto novo. Kada ono „odluči“ savladati stepenice, omogućite mu i to, ali samo ako se radi o njih nekoliko, te ga stalno držite na oku. 

Djeca vole imitirati odrasle i drugu djecu. Dvogodišnjaci žele pomoći pri obavljanju različitih kućanskih poslova, primjerice postavljanju stola, kuhanju i čišćenju. Kako djeca rastu i razvijaju se, te postaju odgovornija i samostalnija sa svakom prilikom da nešto sami naprave, iskoristite ovaj interes. Neka vam dijete pomaže kad god to poželi, te mu ovisno o zrelosti, u 4, 5 godini dajte i neku pravu, vrlo jednostavnu obavezu. Zadužite ga za pospremanje vlastitih igračaka, a ako pokaže interes i za postavljanje košare za kruh i salveta na stol  ili brisanje prašine. Da bi mu obaveza prešla u naviku svakodnevno ga podsjećajte na nju. Ako to ne ide, nemojte forsirati, inzistirajte samo na pospremanju igračaka, dok za ostalo pričekajte polazak u školu.

Kada dijete konačno usvoji određene vještine, bilo da se radi o hranjenju, odijevanju, pranju ili drugim aktivnostima, pustite ga da to obavlja samostalno. Umiješajte se jedino kad ono to samo zatraži ili u opasnim situacijama npr. kada želi samo oštrim nožem odrezati kruh ili bez držanja za ruke prijeći prometnu cestu. 

Ako nepotrebno pomažete djetetu i sputavate njegovu samostalnost to više kod njega razvijate osjećaj da nemate povjerenja u njegove snage i sposobnosti, pa će i ono manje vjerovati u sebe.

Što sve djeca mogu i s koliko godina? 

Samostalno hranjenje: 1g.
Pranje ruku i umivanje: 1,5g.
Pranje zubi: 1,5g.
Oblačenje i svlačenje: 2g.
Kontrola sfinktera: 2,5-3 g.
“Puhanje” nosa: 2g.
Spremanje igrački: 2 g.

Vezanje vezica na cipelama: 5-6g.
Spremanje torbe za školu: 7g.
Češljanje: 5-6g.
Spremanje tanjura iza jela: 4 g.
Spremanje kreveta: 4g.

Ne zaboravite, manja djeca imaju puno više volje nego sposobnosti, budite strpljivi, ne obraćajte pažnju na kvalitetu već pohvalite dobru volju. Samostalno dijete-zadovoljno dijete!

"Autorske članke sa ove stranice nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici"