Dječji strahovi

Pitanje roditelja:

Imam dvoje djece, dječaka od 5 godina i djevojčicu od 3 godine. Dječak  je operirao angine prije godinu i po i od tada je počeo strah od mraka i počeo je mucati (do tada bi samo ponekad zamucnuo). Redovno ga vodim logopedu. Kad je kod prijatelja pogledao crtić Čudovište, od tada se  na spavanju prekrivao preko glave s dekom iako  je spavao između mene i muža i to dosta dugo, čak kad se i seka rodila. Nešto malo prije operacije angina počeo je spavati u svojoj sobi (veselio se tome) ali čim bi se probudio dotrčao bi nama u sobu, a ako bi ugasili malo svjetlo koje mu je redovno gorilo u sobi, uz skrik bi dotrčao k nama...Odustali smo tada od toga da spava sam i opet je spavao s nama. Mada je spavao između nas i pričali smo s njim stalno i tješili ga, on se i dalje pokrivao preko glave (tada mi je nacrtao svoj strah  i rekao da ovaj nije zločest nego dobar i sačuvali smo ga, kao da ga čuva od zločestog).  Veselo je dijete ali dosta osjetljivo. Kad se nezna nosit sa nekim problemom (npr. ispadne mu hrana na pod) odmah počne plakati. Trenira karate, dobio je bijeli i žuti pojas. I on i seka su krenuli u vrtić, super se adaptirao, ima par prijatelja s kojima se zbližio i veseli se odlasku u vrtić. Nakon operacije angina je imao afektivne krize (kada bi trčao i pao, zabolilo bi ga i dok bi došao do mene zajecao bi tako jako da bi zadržao zrak i pao u nesvijest na par sekunda). Bili smo  u bolnici na svim pretragama i sve je ok. Rekli su da malo puhnemo zraka u sličnim situacijama. Nije se više nikad ponovilo. Logopedica kaže da je dosta bistro i pametno dijete i da se može skoncentrirati 45 minuta. Eto najvažnije o tome. Molim vas za savjet kako mu pomoći! Hvala.

Odgovor psihologa:

Poštovana, po svemu što ste napisali, vaš dječak ima intenzivan strah od mraka koji je uspio jednim dijelom riješiti (uz vašu i očevu pomoć) a drugim dijelom još se uvijek bori s njim. Predškolsko doba je izuzetno strašljivo doba, samo po sebi, a kad je osjetljivije dijete u pitanju još i više!  Sve ste napravili što ste mogli i najbolje što ste mogli (utjeha, razumijevanje, pažnja, logoped). Ukoliko se strah od mraka „ne riješi“ on može preći u strah od nečeg drugog (strah od odvajanja, zatvorenog/otvorenog prostora, zvukova, životinja i sl) ali i ne mora. U svakom slučaju moja je preporuka, odvesti ga na psihoterapijski tretman kako bi taj svoj strah do kraja i razriješio. Dječji psiholog bi putem crteža, igre, priča, tehnikama koje su primjerene djeci te dobi pomogao djetetu da prevlada strah koji ga trenutno muči.