Prva izvješća o sindromu ADHD-a vežu se uz 1902. godinu i ime liječnika Georgea Frederica Stilla koji je ponašanja kod neke djece opisao kao „abnormalni kapacitet za korištenje pažnje, nemir, samopovrijeđivanje i destruktivnost. 

Život suvremenog čovjeka gotovo je nezamisliv bez stresa. Stanje stresa kod djece može se prepoznati po emocionalnim reakcijama (tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, ljutnja), misaonim procesima (samokritičnost, otežana koncentracija, zaboravljivost), tjelesnim reakcijama (znojenje dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, glavobolja) i ponašanju (plakanje, agresivnost, povlačenje). 

Svakim je danom sve više faktora koji pridonose pojavi psihičkih teškoća. One mogu biti vanjske prirode (stresni i traumatski događaji) ali i unutarnje (osobnost ili geni). 

Stvaranjem dobrih navika – navikavanjem djece da pripremaju i pospremaju svoj školski pribor i radno mjesto;